Nastavak na prijašnji tekst:
Porast stakleničkih plinova posebno je povezan s hlađenjem stratosfere i zagrijavanjem troposfere. Očekuje se da će pojačano zagrijavanje u tropskoj gornjoj troposferi dovesti do povećanja temperaturnog gradijenta gornje troposfere-donje stratosfere između ekvatora i pola, što bi trebalo ojačati polarni vrtlog (PV), te staze oluja idu prema polu (slika a). Međutim, u sjevernoj hemisferi, pojačano zagrijavanje površine na Arktiku smanjuje površinski gradijent temperature ekvator-pol na površini, staze oluja idu prema ekvatoru, što dovodi do “potezanja konopca” između promjena temperaturnog gradijenta gornje i donje troposferske (slika b) [Elizabeth A. Barnes and Lorenzo Polvani,2013. i Daniela I. V. Domeisen & Amy H. Butler, 2020.]. Ovi utjecaji koji djeluju suprotno doprinose vrlo nesigurnim trendovima u stratosferskom PV-u, bez konsenzusa među klimatskim modelima o tome hoće li vrtlog ojačati ili oslabiti.
Ipak, tijekomom ostatka godine su izraženija „kvazi-rezonantna pojačanja”
Pretpostavka je da sporiji mlazni tok može uzrokovati pojačane Rossbyjeve valove, povećavajući učestalost atmosferskog blokiranja i uskrsnuća, trajno i ekstremno vrijeme u srednjim geografskim širinama [Francis i Vavrus, 2012.godine]. Zarobljeni atmosferski valovi [Coumou D. i suradnici, 2014.godd] predložili su slično, mehanizam kojim slabiji meridionalni temperaturni gradijent pogoduje pojavi razdvajanja u mlaznoj struji. Dvostruke mlazne konfiguracije događaju se kad se mlazni tok razdijeli na dva nejasna mlaza, jedan obično slijedeći sjeverniji put, a drugi južnijeg smjera, s tim da je ovaj mlazni obrazac češći ljeti nego zimi. Ovi dvostruki mlazovi djeluju kao barijere koje zarobljavaju atmosferski protok niže razine.
Kad zaglavi u ekstremnom patternu, dovodi do smrtonosnijih i teških vremenskih ekstrema koje traju jednu ili više sedmica. Taj izuzetno valoviti (sinusoidni) uzorak JS, nazvan “kvazi-rezonantno pojačanje” (engl. quasi-resonant amplification)- QRA.
